Shakespeare među nama , Utorak u 20h/23h, u GMK
Mangelos, Tomislav Gotovac, Mladen Stilinović, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Sven Stilinović, Vlado Martek, Igor Grubić, Goran Trbuljak
Devetero umjetnika sa zagrebačke umjetničke scene predstavlja svoje radove koji za reference imaju ideje drugih umjetnika, književnika, filozofa, psihoanalitičara, fizičara, režisera, muzičara, teoretičara filmske i video umjetnosti… Radovi su nastali u rasponu od 1960-ih godina do danas, afirmiraju erudiciju i maštu umjetnika i traže angažman gledatelja od kojeg se očekuje da, kao i umjetnik, poznaje druge autore jer upravo oni tvore kontekst za nove poruke pojedinih djela.
Dio umjetnika negira ili ironizira temu vlastitog interesa i polemizira sa svojim izvorom. Mangelosovi Manifesti imaju uporište u različitim humanističkim i znanstvenim disciplinama. Mangelos se sa samosviješću filozofa skeptika koji je posumnjao u umjetnost sporio s čitavom plejadom likova svodeći svoje misli na kratke i precizne, ili, kako je sam rekao, “superwittgensteinovske” teze, ispisujući ih na drvenim tablama, globusima i knjižicama.
Drugi radovi na izložbi nisu tako skloni kritici. Ludički elementi česti su kod medijskog umjetnika Dalibora Martinisa koji je upaljeni televizor objesio sa stropa i prekrio ga crnom krpom “kako bi propjevao kao kanarinac”, i posvetio ga Johnu Cageu. Sven Stilinović ironizira tautološke konceptualne radove Josepha Kosutha fotografijom Kosuthovi zubi, a citati Ludwiga Wittgensteina koje je ispisao na mesarskim daskama poslužili su Mladenu Stilinoviću u igri imenovanja i “političke korektnosti” u My Sweet Little Lamb.
Gotovčevi autoportreti iz 1960-ih hommage su ruskim ratnim i američkim detektivskim filmovima, francuskom pjesniku Jacquesu Prévertu, piscu scenarija i drugima. Oni su neka vrsta fotografskih eseja o filmskom mediju.
Video Chanoyu Sanje Iveković i Dalibora Martinisa kroz “čitanje” Kakuza Okakure, koji piše o osnovama tradicionalne ceremonije ispijanja čaja, otkriva zen u scenama iz suvremenog života. Estetska i značenjska interakcija proizvodi se unutar samog djela i pokazuje kako umjetnik čita povijest i kako se u nju uključuje.
Vlado Martek “preveo” je niz poetskih situacija u područje likovnoga. Njegova je “poezija krenula u akciju”: poetskim agitacijama na ulici pozivao je ljude na čitanje Majakovskog, Rimabauda, Mallarméa i drugih; od snijega u šumi podigao je spomenik André Bretonu; konturama europskih država u svojim slikama i grafikama razvijao je složene naracije o crvenom Balkanu – melting potu krvavih kraljeva, komičnih i romantičnih shakespearijanskih junaka – okruženom zemljama označenima imenima njihovih civilizacijskih dosega: estetike, psihoanalize, lingvistike, antropologije, filozofije i etike u Shakespeare među nama.
Umjetnici tijelo postavljaju u odnos prema tekstu. Fotografiju svoga zavezang tijela Sven Stilinović jukstaponira tekstovima Karla Marxa upućujući na slobodarske tradicije anarhizma, dok Mladen Stilinović u Donjem rakursu nudi svoju interpretaciju uputa koje je u Filmskom jeziku dao teoretičar filma Jerzy Plazewski.
Pozivajući se na Marchela Duchampa Goran Trbuljak u svom radu Wow, Wow i ready-made proglašava sve frameove iz filmova koje je snimio za ready-made: “Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena ready-madea u sekundi.”
I na kraju Igor Grubić, umjetnik srednje generacije, u radu Crvena eskadrila – Slobodni let poezije, vraća priču na početak referirajući se na poetske agitacije Vlade Marteka iz 1970-ih akcijom bacanja papirnatih aviona s pjesmama koje je stariji umjetnik za njega odabrao.
Kompleksnost radova proizlazi iz širine interesa ovih umjetnika, iz njihovih kritičkih i analitičkih stavova, citiranja, aludiranja, evociranja, iz reminiscencija …
Branka Stipančić
Izložbu je financijski podržalo Ministarstvo kulture RH i INA – Industrija nafte d.d. Rad Galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura Nova.Shakespeare Among Us , Tuesday 08 pm / 11 pm at GMK
Nine artists from the Zagreb art scene present their works which reference the ideas of other artists, writers, philosophers, psychoanalysts, physicists, directors, musicians, film and video art theorists…The works have been created in the period from the 1960s to the present and they affirm the artists’ erudition and imagination, counting on the engagement of viewers, who are expected to be familiar with the other authors since they provide the context for new messages of individuals works.
Some of the artists negate or ironize the subject of their interest and polemicize with their source. Mangelos’s Manifests are grounded in various humanistic and scientific disciplines. With the self-awareness of a skeptic philosopher who questions art, Mangelos spars with a whole range of characters, reducing his thoughts to short and precise, or, as he himself put it, „super-Wittgensteinian“ theses, inscribing them on wooden boards, globes and booklets.
Other works in the exhibition are not that prone to criticism. Media artist Dalibor Martinis often uses ludic elements. He hangs a turned-on TV from the ceiling and covers it with a black sheet so that it would „sing like a canary“, and dedicates it to John Cage. Sven Stilinović ironizes tautological conceptual works by Joseph Kosuth with the photograph Kosuth’s Teeth, while Mladen Stilinović uses quotes by Ludwig Wittgenstein, which he inscribes on chopping blocks, in a game of naming and „political correctness“ in My Sweet Little Lamb.
Gotovac’s self-portraits from the 1960s are a homage to Russian war and American detective films, the French poet and screenwriter Jacques Prévert, and others. They represent a kind of photographic essay about the film medium.
The video work Chanoyu by Sanja Iveković and Dalibor Martinis, through a „reading“ of Okakura Kakuzō, who writes about the Japanese tea ceremony, reveals zen in scenes in everyday life. The aesthetic and meaningful interaction is produced within the work itself, showing how the artist reads history and how s/he engages with it.
Vlado Martek „translates“ a series of poetic situations into the sphere of art. His „poetry has gone into action“: his poetic agitations invite people to read Mayakovsky, Rimbaud, Mallarmé and others; in the woods he erected a monument to André Breton made of snow; in his contours of European states in his pictures and graphics he developed complex narratives about the red Balkans – a melting pot of bloody kings and comical and romantic Shakespearean heroes – surrounded by countries named after their contributions to civilization: aesthetics, psychoanalysis, linguistics, anthropology, philosophy and ethics in Shakespeare Among Us.
The artists put the body in an interrelation with the text. Sven Stilinović juxtaposes the photograph of his restrained body with Karl Marx’s texts, thereby referring to the freedom-loving tradition of anarchism, while Mladen Stilinović in his Low Angle, offers his interpretation of the instructions provided by the film theorist Jerzy Plazewski in The Language of Film.
Referring to Marcel Duchamp, in his work Wow, Wow and Readymade Goran Trbuljak proclaims all the frames from his films readymades: „Godard said that the cinema is truth 24 times per second, Haneke said that it is lies 24 times per second, and for me it is 24 readymades per second.“
Finally, Igor Grubić, a middle generation artist, in his work Red Escadrille (the free flight of poetry) – Free Flight of Poetry brings the story back to the beginning by referring to Martek’s poetic agitations from the 1970s with his action involving throwing paper planes containing poems selected for him by the older artist.
The complexity of the works derives from the large range of these artists’ interests and their critical and analytic attitudes, quotations, allusions, evocations, reminiscences…
Branka Stipančić
Exhibition is supported by the Ministry of culture of Republic of Croatia and INA – Industrija nafte d.d. Work of Miroslav Kraljević Gallery is supported by Zaklada Kultura Nova.