Dragi naši mali Mikserovci ovo je dan za vas i ne smijete ga propustiti.
Ova predstavica je vizuelizacija ove bajke a nakon nje radimo radionicu izrade lutaka od vune koja je poticaj djeci i roditeljima da zajedno prave vlastito malo pozorište bajki.
Bio jednom siromašan čovjek koji je imao toliko djece koliko i rupa na situ. Zbog toga su već svi ljudi u selu bili kumovi njegovoj djeci. Kad mu se rodilo još jedno dijete, izađe on na seoski put da prvog prolaznika zamoli ne bi li bio kum njegovom sinu. U to naiđe starac u sivom ogrtaču te ga on zamoli da mu bude kum djetetu. Ovaj pristade i vrlo rado to učini, ode sa njim te pomogne kumiti dječaka. Starac pokloni siromašnom čovjeku kravu sa teletom koje je došlo na svijet istoga dana kad i dječak, a imalo je zlatnu zvijezdu između rogova, i trebalo je pripadati djetetu. Kad je dječak porastao od teleta postade snažan bik. Pastir je s njim svakoga dana odlazio na pašu. Kada bi se oni popeli na brdo, bik koji je mogao govoriti rekao bi dječaku: „Ostani tu i spavaj dok ja potražim svoje pašnjake!“
Dok je pastir spavao odjurio bi bik poput munje put oblaka i došao na velike nebeske pašnjake te pasao zlatno zvjezdano cvijeće. Kad bi sunce zašlo požurio bi natrag. Tako je prolazio dan za danom dok dječak ne navrši dvadeset godina. Tada mu bik jednoga dana reče: „Sjedni mi sad među rogove. Odvešću te kralju. Od kralja zatraži željezni mač od sedam stopa i reci mu da želiš osloboditi njegovu kćer.“ Uskoro stigoše na kraljev dvor. Pastir siđe, izađe pred kralja a ovaj upita pošto je došao. Kada mu reče, kralj vrlo rado dade zatraženi mač ali nije vjerovao da će ponovo vidjeti svoju kćer. Već su je mnogi hrabri mladići pokušavali osloboditi ali bez uspjeha. Nju je zarobio dvanaestoglavi zmaj koji stanuje daleko, daleko odavde.
Niko nije mogao tamo prići jer je na putu ka njegovom dvorcu bilo ogromno, neprohodno brdo, a iza brda široko olujno more, a iza mora stanovao je zmaj u svom plamenom dvorcu. Kad bi nekome i uspjelo da prođe ono brdo i olujno more, ne bi uspio proći kroz snažan plamen, a ako bi i to uspio onda bi ga ubio zmaj. Kada je mladić dobio mač, sjedne biku među rogove i u tren oka našli su se pred velikim brdom.
„Moramo se vratiti“, reče mladić biku misleći da nije moguće prijeći preko. Bik odgovori: „Pričekaj trenutak“, te spusti na zemlju. Tek što to učini, zaleti se i sa svojim snažnim rogovima odgurne čitavo brdo u stranu i oni mogoše krenuniti dalje. Bik posjedne mladića ponovo na rogove i uskoro stigoše do mora.
„Morat ćemo se vratiti“, reče mladić, „ne možemo prijeko“. „Pričekaj trenutak reče bik. Samo se čvrsto drži za moje rogove. On nagne glavu do vode i stade piti i pio je i pio dok svo more nije popio, te tako oni suhih nogu prođoše dalje, kao preko livade. Uskoro stigoše do plamenog dvorca ali već izdaleka je tako jako žarilo i peklo da mladić više nije mogao izdržati. „Stani!“ poviče mladić biku. „Nemoj dalje, izgorjet ćemo!“ No bik ode sasvim blizu i ispljune odjednom svo ono more koje je bio popio, te se plamen ugasi. Digne se strašan dim koji čitavo nebo prekrije oblacima. Odjednom, iz ovog silnog dima izroni dvanestoglavi zmaj, strašno bjesneći. „Sada je na tebi red“, reče bik svome gospodaru. „Dobro pazi da ovoj nemani odjednom odrubiš sve glave!“ Mladić sakupi svu svoju snagu, uhvati veliki mač s obje ruke te zada zmaju takav brzi udarac da sve glave popadaše. Tako pade zmaj na zemlju sav se tresući. No bik uzme tada zmajevo tijelo na svoje rogove zamahnu tako jako i odbaci ga put oblaka, tako da od njega ne ostade ni traga. Tada reče bik mladiću: „Moja služba je gotova, dalje moraš sam. Otiđi u dvorac. Tamo ćeš naći kraljevnu i odvedi je njenom ocu.“ Tada bik odjuri na nebeske livade da se nikada više ne vrati. Mladić potom pronađe u dvorcu kraljevnu, te se vrlo veseljaše što je oslobođena od zločestog zmaja. Odoše natrag k njenome ocu, proslaviše vjenčanje, te bi velika radost u čitavom kraljevstvu. Dugo su potom živjeli u sreći, i danas ako možemo naći put ka njihovom dvorcu, možemo ih vidjeti kako sretni žive i ponekad kad je vedra noć, zagledaju se u nebo i pronađu zlatnu zvijezdu kako blista u daljini.Dear Our Little Miksers, this is a day for you and you must not miss it.
This presentation is the visualization of this fairy tale and after that we are working on a wool-making workshop that encourages children and parents to make their own little fairy tale together.